01/04/2016
UGOVOR O DJELU
Za potrebe obavljanja povremenih poslova, odnosno kada ne treba nekoga za 8-satno dnevno radno vrijeme, velik broj poslodavaca (misli da) elegantno pravno riješava situaciju sklapajući ugovor o djelu umjesto ugovora o radu, a onda se iznenade kada ih posjeti radna inspekcija.
Naime, razlika između gore navedena dva ugovora nije samo u poreznom aspektu (poslodavci misle da je činjenica da je izvođač plaćen sama po sebi dovoljna, neovisno o pravnom temelju plaćanja) već se razlika prvenstveno očituje u pravnom i socijalnom aspektu, a to su činjenice zbog kojih poslodavci trpe kazne (novčane i obustave poslovanja) kada pogrešno protumače za koji posao mogu sklopiti ugovor o djelu. Naime, Zakon o obveznim odnosima kaže da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Znači ugovor o djelu nije dio „radnopravne“ problematike, već je isti čisti ugovorni odnos građanskog prava.
Pri tom je ugovor o djelu jedini dokument koji uređuje odnos između naručitelja i izvršitelja određenog posla. Po završetku dogovorenog posla i ispunjenju ugovorenih obveza naručitelj i izvršitelj nemaju daljnjih međusobnih obveza.
