24/04/2026
Rasprava o novom višegodišnjem financijskom okviru EU-a za razdoblje 2028. – 2034. ne bi se trebala svesti samo na pitanje koliko će Hrvatska dobiti.
Prema prijedlogu Komisije, riječ je o proračunu od gotovo 2 bilijuna eura. Za Hrvatsku se kroz nacionalne i regionalne partnerske planove predviđa 16,8 mlrd. eura.
No usporedba s aktualnim razdobljem nije jednostavna. Razdoblje 2021. – 2027. bilo je izvanredno: redovni EU fondovi, NPOO, NextGenerationEU, REACT-EU, krizni mehanizmi i završetak programa 2014. – 2020. preklopili su se u istom razvojnom ciklusu.
Zato podatke treba čitati po instrumentima.
Kod programa 2021. – 2027., do 30. 6. 2025. dodijeljena sredstva iznosila su 12,62 mlrd. eura. Od toga je pokrenuto postupaka u vrijednosti 7,46 mlrd. eura (59,11 %), ugovoreno 5,17 mlrd. eura (40,97 %), a plaćeno 1,69 mlrd. eura (13,37 %).
Kod završetka razdoblja 2014. – 2020. slika je drukčija: ugovoreno je 12,73 mlrd. eura (112,36 %), plaćeno 11,35 mlrd. eura (100,15 %), a ovjereno 12,66 mlrd. eura (111,77 %).
Kod instrumenata NextGenerationEU unutar postojećih programa ugovoreno je 863,52 mil. eura (99,92 %), plaćeno 775,41 mil. eura (89,72 %), a kod NPOO-a je Hrvatska nakon osme tranše primila 7,3 mlrd. eura od ukupno 10 mlrd. eura, odnosno oko 73 % alokacije.
To pokazuje da nije dovoljno reći da Hrvatska “dobro” ili “loše” koristi EU sredstva. Različiti instrumenti imaju različitu logiku, rokove, pravila i provedbene mehanizme.
Najvažniji pomak novog VFO-a nije samo u iznosu, nego u načinu korištenja sredstava. Komisija predlaže jednostavnije programe, više fleksibilnosti, nacionalne i regionalne partnerske planove te jači naglasak na konkurentnost, obranu, sigurnost, inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju.
Upravo tu nastaje ključno pitanje: hoće li objedinjavanje politika kroz partnerske planove donijeti jednostavniji sustav ili slabiju vidljivost kohezije, poljoprivrede i regionalnog razvoja?
Za Hrvatsku 16,8 mlrd. eura neće samo po sebi značiti razvojni iskorak. Presudno će biti kako će se programirati prioriteti, koji će sektori biti u prvom planu i hoće li projekti biti spremni prije objave poziva.
Pritom nacionalna omotnica nije jedini izvor. Predviđaju se i Europski fond za konkurentnost od 409 mlrd. eura, Obzor Europa od 175 mlrd. eura te 131 mlrd. eura za obranu, sigurnost i svemir.
No centralizirani programi neće biti jednako dostupni svima. Za većinu korisnika nacionalni i regionalni programi ostat će glavni kanal. Izravni europski instrumenti bit će realniji za projekte s međunarodnim partnerima, inovacijskom komponentom, tehničkom zrelošću, sufinanciranjem i jasnom europskom dodanom vrijednošću.
Zato razdoblje prije 2028. treba iskoristiti za tri stvari: programiranje, pripremu projektnih zaliha i pozicioniranje razvojnih prioriteta.
EU sredstva nisu sama po sebi razvojna politika.
Ona su test kvalitete razvojne politike.