31/05/2026
ŠKRTA SAM MAKSIMALNO
kad su u pitanju novci udruge koje su donirali građani.
Proganja me svaki euro koji platim, a znam da nisam trebala, da je zapravo Grad trebao snositi taj trošak.
Svaki taj iznos vidim kao ampulu ili tableticu protiv glista ili cjepivo ili hranu koju sam mogla kupiti za neku vanjsku micu.
Ovako to ide u Našicama zadnjih nekoliko godina otkako jedinice lokalne samouprave po zakonu imaju obavezu zbrinuti ozlijeđene životinje kojima se ne može utvrditi vlasnik:
Nađena ozlijeđena mica. Odvedemo veterinaru koji joj pruži pomoć.
Mi: Pišite račun na Grad.
Veterinar: Ne možemo zbog sukoba interesa. (jer gradonačelnik je dioničar veterinarske stanice)
Direktor: Razgovarao sam s gradonačelnikom. Rekao je da nema problema, da pošaljete račun na Grad pa će vam Grad refundirati.
Ne samo da nismo dobili novce refundirane, nego nismo dobili ni odgovor na mail.
I tako to išlo tri p**a. Poslali račun. Nikad nismo ni odgovor na mail dobili, a kamoli novce.
Kad mi je veterinar četvrti put rekao „pošaljite račun na Grad“, dobila sam lagani slom živaca. Rasplakala se.
I platila račun.
Nakon što smo peti račun (mačku je udario auto) poslali Gradu, priča se mijenja. Neki odgovor, doduše ne pisani, ipak dobivamo.
Usmeno mi komunalni redar poručuje da nam trošak ne mogu refundirati jer račun glasi na udrugu. Da treba glasiti na Grad (gradonačelnik je i nadalje dioničar vet. stanice, no sada sukoba interesa više nema) .
Progutam knedlu i platimo račun. No dobro, prilagodit ćemo se. Sad napokon znamo pravi način kako ne trošiti novce na plaćanje račune koje zapravo treba platiti Grad.
Šesti slučaj. Ovi maleni sa slike.
Veterinar daje prvu terapiju i pristaje pisati račun na Grad. Super. Pomislim zar je moguće da ipak, ipak nešto se pokrenulo i Grad neće više izmišljati načine kako da izbjegne svoju zakonsku obavezu?! Dolazimo s malim nesretnicima dva dana kasnije po nastavak terapije. Veterinar mi saopćuje da ipak neće Grad platiti jer nije u pitanju ozljeda, već liječenje bolesti.
Svaki od ovih mačića ima jedno oko koje je nekrotično. Bez terapije ugibaju.
Grad ima sa skloništem sklopljen ugovor o zbrinjavanju životinja bez vlasnika, no nažalost (citiram), sklonište nema uvjete za zbrinjavanje mačaka. I time je Grad sa sebe skinuo svu odgovornost za unesrećene mačke.
Ne bi me čudilo da kad idući put nam stigne dojave o mački koja leži uz rub ceste sa slomljenom nogom, da će Grad tražit video snimku udarca automobila. Jer lom bi mogao biti i posljedica osteoporoze, zar ne?