https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Tvrtko_Milovi%C4%87

Tvrtko Milović, Najstroži centar, Kiseljak (2026)

29/08/2026

ZAŠTO NEĆEMO DOBITI IZBORNI ZAKON

Jučer me dobar poznanik podsjetio na naš razgovor iz 2016. godine.
- ubjeđivao si me da je Čović pred kraj političke karijere i da iza sebe želi ostaviti riješeno pitanje Izbornog zakona. Govorio si da će se time baviti dok ne završi stvar. To će biti njegovo naslijeđe.

Sjećam se tih riječi. Kako glupo zvuče deset godina poslije.

Nit on misli završavati karijeru nit se pomakao jedan centimetar bliže novom Izbornom zakonu.

Ali u tih deset godina nije manjkalo obećanja da će “krajem mjeseca biti novi Izborni zakon”.
Kako tek to glupo zvuči.

Ja se ovim putem ispričavam svima kojima sam nekada objašnjavao da će Čović učiniti sve da se izmijeni izborni zakon.

Nisam bio mlad ali sam bio glup.

Sada, kao malo manje glup, pokušavam dokučiti što sam tako pogrešno procijenio.

Krenimo od muške psihologije.

Kada trogodišnjak želi igračku on samo ponavlja “daj daj daaaaj” dok je ne dobije. Nema tu argumenata. Samo iritantno ponavljanje dok ti mozak ne prokuha.

Već sa pet godina će te znati ucijeniti da bi došao do cilja. Zna se naljutiti, praviti tužne face, vrištati u javnosti…

Kao adolescent, kada želi djevojku, upotrijebit će čitav spektar naučenih vještina da dođe do cilja.

Kada zreo i odrastao muškarac ima cilj, on će uzeti u obzir i interese druge strane. On će iskoristiti životnu mudrost da bi došao do cilja svjestan da će nekad morati dati nešto i za uzvrat.

Međutim, kada se odrastao muškarac u kasnim pedesetim godinama ponaša kao trogodišnjak i samo ponavlja “daj mi, daj mi” i tako dvadeset godina, i onda kao sedamdesetogodišnjak ne odmakne ni centimetar u svom putu, onda već imamo problem s lažnim ciljem. Ili dijagnozom.

Je li Čović mogao od 2006. do danas izmijeniti Izborni zakon!?

I dugo poslije spomenute 2016. sam vjerovao da on to nije mogao jer je druga strana jednostavno iracionalno tvrdoglava.

Međutim, Čović sigurno nije trogodišnjak. Svi smo svjedoci njegovih uspjeha na drugim poljima djelovanja pa nema osnove vjerovati da je u svemu uspješan ali ne u onome što mu je deklarativno najvažniji politički cilj.

Drugim riječima, kao odrastao muškarac, on je sigurno svjestan brojnih načina na koje je mogao doći do Izbornog zakona.

Zašto onda pristaje na ovakvo brukanje sebe i svih nas koji smo mu vjerovali?

Zato što je Izborni zakon tema pod reflektorom i hrvatske i bošnjačke javnosti. A dok je jedna tema osvijetljena druge su u mraku.

Hrvatska javnost uživa ulogu žrtve i u skladu s tim se homogenizira oko velikog vođe. Bošnjačka javnost ima lažni osjećaj kontrole nad nečim i zadovoljava sve osvetničke porive pred stotinama drugih tema u kojima drže štafetu žrtve.

A u pozadini Izbornog zakona postoji sijaset tema iz mraka u kojima se kroji stvarna moć.

Na kraju, treba li uopće rješavati Izborni zakon? Jasno da treba. Ali sada to djeluje kao da u pokušaju prelaska rijeke pijete vodu umjesto da je preplivate.

U ovom trenutku hrvatskom narodu potreban je novi pristup rješavanju ovog i svakog drugog problema jer na ovaj način može biti uspješan koliko i trogodišnjak u salonu automobila.

26/08/2026

Stotinu p**a mi je gost otkazao dolazak jer mu je "nešto". Te se razbolio, te se ozlijedio, te nema kad...

I ja fino opremu i ekipu i Štimcu na vrata!

Kad tamo, on stvarno ozlijeđen.

Naš razgovor tako je temeljen na iskrenosti. Kao i sve što slijedi uostalom.

Zapratite stranicu SLOBODNOGpodcasta i naravno youtube kanala iz prvog komentara

21/08/2026

KISELJAK, MJESTO NEUGODNOG ŽIVOTA

Bio sam u Kiseljaku.

Kao prava dijaspora, došao sam pokositi oko kuće i pokupiti kazne zato što vozim 60 na sat po magistralnoj cesti.

Što me duže nema u Kiseljaku bolje vidim neke razlike.
Neke su sad upečatljive.

Što se tiče događaja, bilo da se radi o kulturi, sportu, umjetnosti ili zabavi, Kiseljak je valjda najbolji u BiH što se tiče odsustva događaja.

Na Hrvatskom domu, koji jedino služi kao oglasna tabla, stoje izblijedjeli plakati događaja od prije Korone. I naravno tabla Napretka kojemu je jedina aktivnost u zadnjih 30 godina postavljanje table na zgradu s kojom nemaju ništa.

Da bi se izborili za apsolutno dno u smislu kvalitete života, pobrinula se općinska administracija. Naime, Općina je odlučila uništiti jedinu oazu mira - park.

Istina, nije Kiseljak jedino mjesto u kojem se aktivno bore protiv zelenih površina i parkova. Ali sada se i Kiseljak uključuje u ovo neslavno natjecanje.

Naime, zbog nedostatka gradilišta na kojima se izvlači novac, Kiseljak je odlučio izgraditi Multimedialni centar u sred parka.

Tom prilikom će posjeći drveće, izbetonirati park a malo slobodnog prostora pretvorit će u parking.

Jasno, Kiseljačanima treba neka kulturna institucija pa će općina iskoristiti ovu potrebu da otvori gradilište koje će tu stajati nekih deset godina, kojeg će narednu deceniju obilaziti Zvonko Milas i dijeliti novac.
Kiseljačani neće dobiti instituciju kulture nego će dobiti gradilište. A izgubit će park.

Smetnja gradnji nisu ni stanari, ni djeca koja gube igralište, ni činjenica da se objekat može napraviti bilo gdje drugo, ni činjenica da se radi o vodozaštitnoj zoni.

Samo betoniraj.

Iz perspektive novog Hercegovca mogu samo žaliti stoljetna stabla kakvih nema u cijeloj Zapadnoj Hercegovini.

Iz perspektive Kiseljačanina mogu samo osjetiti blagu satisfakciju da glasači HDZ-a uživo gledaju kako im se mjesto ugodnog života pretvara u mjesto neugodnog života.

Do nedavno je nedostatak kulturnih institucija Kiseljak kompenzirao s nekoliko kulturnih manifestacija ali i to se promijenilo.

Općinski oci odlučili su ukinuti sredstva Ireni Mrnjavac kao starom kadru i uložiti sve u mlade i svježe snage Ive Mire Jovića i njegove likovne a***e zaboravljenih slikara iz Prknograda.

Tako fino Kiseljačanima ostaje samo gledati moderno uređenu i zaključanu knjižnicu kroz prljave prozore. Ili mogu gledati prekrasno upakirane projektore u kartonskim kutijama za kino dvoranu. Ili mogu uživati komornim izvedbama Nihade Kapetanović za Ilindan. Ili mogu jednostavno gledati u betoniranje parka.

Sve impozantni uspjesi općine koja želi postati grad.

E da, prodajem kuću u Kiseljaku.

18/08/2026

HRVATI ALI BOSANSKI KATOLICI

Mnogo sam vremena u životu potrošio objašnjavajući, najčešće u Sarajevu, da nisam nikakav “bosanski katolik”. To nije moje nacionalno, etničko pa ni religijsko izjašnjenje.

Vidim da i dalje u bošnjačkom korpusu dominira uvjerenje da se Hrvati u BiH jednostavno pogrešno izjašnjavaju pa im savjesni komentatori uporno, često i izvan konteksta, objašnjavaju da nisu ono što kažu da jesu - Hrvati, nego su ono što im oni kažu - bosanski katolici.

Sve sam do nedavno mislio da su silnu energiju potrošili uzalud jer nikog nisu u ovu glupost uvjerili. Ali prevario sam se.

Postoji jedan Slaven iz Sarajeva kojemu baš nitko ne osporava da je Hrvat.
Za grad koji se 30 godina troši šireći različite istine, malo je čudno da ne primjete istinu o Slavenovoj etničkoj pripadnosti.

I ne samo to, nego se svi složno suzdržavaju objasniti Slavenu da Hrvati žive u Hrvatskoj a da on može biti samo bosanski katolik.

Ovu vrstu moralne kočnice nema Ilija Cvitanović koji je javno izjavio da Slaven nije katolik. Kao što nije.

I zato je fasovao najmanje dvije krivične prijave. Jer gdje ćeš reći da nekome tko nije ni Hrvat ni katolik da nije ni Hrvat ni katolik.

Pravo je zadovoljstvo gledati kako se Slaven obraća svom dosljednom biračkom tijelu, koje desetljećima ispravlja Hrvate da su bosanski katolici, kako sada moraju glasovati za “Hrvata” koji uopće nije bosanski katolik.

U njihovoj percepciji u BiH trenutno žive svega tri Hrvata: Slaven Kovačević, Željko Komšić i Zlatko Miletić. I moram primjetiti, odlično su pozicionirani.

Šteta što ni jedan od njih nije katolik pa da apelira na nešto brojniju zajednicu “bosanskih katolika” da ne uzurpiraju pozicije koje pripadaju malobrojnim Hrvatima.

Jer ako se to dogodi cijela stvar bi mogla završiti na sudu u Strasbourgu gdje će Slaven, ovaj put kao Hrvat, tužiti katolike za pokušaj otimanja ustavom zagarantiranih prava na uzurpaciju.

Možda jednom i dobije.

14/08/2026

NIŠTA OD ŠAH-MATA

Sjećate se kako su nedavno objavljivali grafike na kojima je u Vitezu sve više bošnjačke a sve manje hrvatske djece!? Iz tog podatka su izvlačili zaključke kako će Hrvati uskoro nestati, ili će barem biti demografski i politički „preplavljeni“ Bošnjacima. Pa iz toga onda zaključuju kako Hrvati uskoro nemaju što tražiti ni u BiH, jer eto, nema ih. Ili je barem trend takav da nestaju.

Kampanja se proširila i na Žepče i na Kiseljak i sve krajeve središnje Bosne gdje Hrvati nešto znače.

Objave su pokrenule veliku buru u javnosti. S hrvatske strane se pokušalo amortizirati podatke upirući na njihovu nepristojnost i suprotnost onome što se bošnjački politički mainstream navodno zalaže.

Ali interent zajednica teško glumi licemjerje. Većina komentara je bila slavodobitna što je i bio primarni cilj objava.

I onda avaj – stigli novi podaci. Ovaj put dijametralno suprotni.
Za školsku 2026. godinu u Vitezu je upisano skoro 12% prvačića više nego godinu prije u škole po hrvatskom planu i programu. Istovremeno, u škole po bošnjačkom planu i programu upisano je 4,5% djece manje.

Osim ako se bošnjačka djeca nisu počela upisivati u škole po hrvatskom planu i programu, onda je trend potpuno drugačiji od onog donedavno proslavljenog.

Tada se ciljano zanemario već uočljivi trend oporavka prirodnog prirasta Hrvata u Hercegovini, ali i jasan trend oporavka u središnjoj Bosni. Podacima se svjesno maniuliralo kako bi izgledali dramatično negativni za Hrvate, i kako bi se među Hrvatima, posebno u
Središnjoj Bosni uvukla apatija i sjena nestanka.

Kao i obično, hrvatska politika je na sve zijevala kao da ih se ne tiče propaganda kojom su Hrvati (središnje Bosne) izloženi.

Kako bilo, trendovi su se već ove godine okrenuli. Podaci govore da je ista ili slična situacijama praktično u svim općinama u kojima Hrvati uopće imaju škole na hrvatskom jeziku.

Na žalost, ukupna statistika je još uvijek negativna, najprije zbog područja koje je Armija BiH čeličnom metlom oslobodila od Hrvata.
Ali bez obzira na sve trendove, propagande, i razarajući nemar hrvatske politike, Hrvati Središnje Bosne, a posebno Viteza, pokazuju da brige nema.

Je li Vitez možda specifičan? Teško je reći. Vidljivo je da se bošnjačka populacija Viteza znatno urbanizirala širenjem naselja u starom Vitezu. Ovo širenje nije rezultat demografskog buma nego jednostavno premještanja stanovništva iz ruralnih područja u urbana. To vidimo prema izmjenama strukture upisane djece – dok je u gradskim školama broj djeci isti ili veći, u područnim školama je kataklizma. Ne samo zbog preseljenja obitelji, nego ponajprije odluke roditelja da djecu sa sela upisuju u grad. Pa tako roditelji kad vozare na posao i djeca vozare u školu, prolazeći pritom pored prazne područne škole.

Vratimo se političkom aspektu trenda, kako su ga nedavno servirali.
Trend porasta ili smanjenja broja upisane djece važan je pokazatelj demografskih trendova na osnovu kojeg se projicira budućnost jedne zajednice. Ako je djece više onda je budućnost svijetla. Ako je djece manje, zajednica izumire.

U kontekstu neuređene države gdje ne postoji institucionalna zaštita nardoa i građana, ovo ima smisla. DA je država uređena bilo bi svejedno koliko je koga na kojem području. Ali kod nas je jasno kakav je život onom narodu koji je negdje u manjini.

Zato su ovi trendovi nažalost tako sumorno važni.

I eto, više nisu onakvi kakvi su bili.

Hrvatska populacija u Hercegovini buja. Hercegovina vrvi od života i blagostanja. To se vidi na svim ekonomskim i demografskim pokazateljima. A sustiže ih središnja Bosna.

Ono što se statističari apokalipse nikad ne usude analizirati jesu ekonomski pokazatelji. Pa je opet Vitez dobar primjer.

U hrvatksim naseljima ćete u svakoj trećoj obiteljskoj kući naći neki bizniz, zanat, registriranu firmu... Svi nešto rade i posluju.

U bošnjačkom novom naselju imate samo novu džamiju i kuće. Nula firmi.

Uzroci ovakvog stanja su brojni, i dalo bi se njima naširoko. Ali u svakom slučaju ono što je za Hrvate bitno jeste da budu svjesni svoje svijetle budućnosti u Središnjoj Bosni. Što se tiče Bošnjaka, nek se pripreme malo bolje za sljedeći sat.

10/08/2026

ZABRANJENA AKADEMIJA

Bilo je malo drame oko održavanja Akademije. Unatoč opstrukcijama, Akademija povodom 31 godine "Oluje" u Širokom Brijegu je održana.

Nismo rekli koliko smo mogli. Ali nešto ipak jesmo.

Izlagači Ante Prkačin, Zdenko Lučić, Tomo Bandić i moderatorica Antonija Banožić

10/08/2026

POBIJEDILI TENK, PORAŽENI OD TRAKTORA

Skoro tjedan dana poslije obljetnice Oluje i dalje iskaču mimovi ruganja srpskim civilima na traktorima.

Ugledni ljudi, obrazovani, puni empatije i morala prema brojnim drugim temama, ne umanjuju svoje ismijavanje sudbini srpskih civila.

Strašno im je smješan meme u kojem “Srbi dolaze na tenku a odlaze na traktoru”. Da bi bilo smješno mora se izbrisati razlika između vojnika i civila.

Pokušavam danima razumjeti perspektivu u kojoj je opravdano rugati se civilu koji je napustio svoj dom.

Moji su zaključci, kao i uvijek, vrlo subjektivni.

Do svoje desete godine selio sam s obitelji pet p**a. Do četvrtog razreda mijenjao školu tri p**a. U ratu napustio svoj dom pod prijetnjom granata. Svako od ovih iskustava, a posebno dramatični bijeg iz Sarajeva, trauma je koju svojoj djeci ne bih priuštio.

Od nedavno vozim djecu u vrtić po 60 kilometara svaki dan kako ne bi mijenjali prijatelje kojima ni imena ne znaju.

Kako je onda djeci koju roditelji probude u sred noći, zajedno s vrećama odjeće, fotografijama, dekama i frižiderom strpaju na prikolicu traktora i krenu u nepoznato!?

Točno znam.

Mi smo iz Sarajeva pobjegli jutro nakon što je granata raznijela ženu na prvom katu.
Sjeli smo u Renault 4 i punim gasom prema Nedžarićima. Djed nije znao što su tenkovske mine pa je u brzini prošao između dvije.
Nedžarići su već bili užarena ratna zona. Što također nismo znali.

Nismo ništa znali.

Ni sad ne znam kako bih se osjećao da se netko 30 godina ismijava sa mojom hipotetskom fotografijom dok proživljavam traumu bijega kroz najgoru ratnu zonu.

U BiH postoji nekoliko dominantnih licemjerja.

Jedno od njih je bošnjački žal za Hrvatima Posavine. Drugo licemjerje je hrvatska borba za funkcionalnu BiH. Treće je srpsko negiranje genocida.
Sve bljutave laži koje se koriste isključivo za moralno umivanje vlastitog nacionalnog korpusa.
Ali u Hrvatskoj nema takvog licemjerja.
Ismijavanje nestanku Srba je toliko normalizirano da suosjećanje nitko ne glumi.

Nekoliko mitova prati ismijavanje fotografija civila na traktorima. Prvi mit je da se radi o povlačenju vojske iako je na samim fotografijama jasno da se radi o civilima. Drugi mit je o “gaženju vlastitih civila” koje je vojska RSK činila.
Neki incident ove vrste se možda i dogodio, ali on se ne koristi kao oblik suosjećanja prema civilima nego isključivo kao naglašavanje opravdanosti uništenja srpske zajednice u Hrvatskoj.

Hrvatska javnost ima niz opravdanja za nestanak Srba u Hrvatskoj. Prvo je ono standardno da su sami krivi.
Drugo je da su vlasti RSK naredile evakuaciju pa samim tim Hrvatska nema odgovornost prema sudbini civila.

Ovo drugo može biti logističko objašnjenje kako su Srbi napustili Hrvatsku.
Ali ismijavati se sudbini civila, ne samo da nema opravdanja nego ga nitko i ne pokušava.

Jugoslavija je uništila njemačku manjinu u Vojvodini otprilke s istim objašnjenjima. Prvo je da su “oni prvi počeli” pa su zbog toga “sami krivi”. A drugo je da su sami napustili Jugoslaviju.

Neobična sličnost…

Jedina bitna razlika je što se nitko, 30 godina poslije, nije ismijavao i rugao njihovom nestanku.

08/08/2026

Uskoro na vašim zaslonima!

07/08/2026

ČAŠU TOPLA MLEKA ZA ČOVEKA, DA SE MALO SMIRI

Jako se naljutio Slaven Kovačević što mu je ilija Cvitanović rekao da nije kršten. U brzom odgovoru, Kovačević kaže da u “Ustavu nigdje ne pite da mora biti kršten” zbog čega i ne mora biti kršten.

Ne znam što je Cvitanović htio postići s argumentum krštenice imajući u vidu da je recimo Željko Komšić uredno kršten,i to je rado isticao tijekom karijere ističući na taj način da ipak ima veze s hrvatskim narodom.

Moguće da je Cvitanović htio istaknuti da Kovačević nema ni tu minimalnu, simboličku vezu s Hrvatima koju ima njegov oniski gospodar. U svakom slučaju, Cvitanovićeva primjedba nije korektna. Efektnije bi bilo da je rekao da je Kovačević junfer. Ili da živi s mamom. Najefektnije bi bilo da ga nije ni spominjao, što je ustvari jedina adekvatna reakcija na pojavu Kapetana Mikija.

No, ima stvar koja ipak opravdava neki medijski angažman oko Kovačevića.

Kovačević u svom “odgovoru” Cvitanoviću između ostalog kaže “želim i ovom prilikom istaći, da moj kućni odgoj, životna opredjeljenja kao i moje životno obrazovanje, u cijelosti me onemogućuju u mržnji prema bilo kojoj etničkoj grupi ili pojedincu”.

Sve bi to bilo ok da Kovačević ne mrzi Ninu Borić i njenu obitelj.
Kovačević toliko mrzi Boriće da su on, majka mu Slobodanka i izvjesna Leposava, suprotno sudskim presudama, spriječili priključenje električne energije u stan Nine Borić!

Priča o mržnji i kršenju pravosnažnih sudskih presuda od strane Slobodanke i Slavena Kovačevića traje dugo, ali kulminaciju je imalo 24.07.2026. kada je kandidat Kovačević fasovao kaznenu prijavu:
Prema navodima Nine Borić, službenim evidencijama i kaznenoj prijavi, prilikom pokušaja izvršenja pravomoćne sudske odluke Slaven Kovačević svojim je prisustvom spriječio ponovno uključivanje električne energije u stanu obitelji Borić.

O navedenom događaju sačinjena je službena evidencija Policijske uprave Centar, a odvjetnik Nine Borić podnio je Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu kaznenu prijavu protiv Slavena Kovačevića, Slobodanke Kovačević i Leposave Stanković zbog sumnje u sprječavanje izvršenja pravomoćne sudske odluke.

Slavenov „kućni odgoj“ ne mari ni za inzulinske pacijente kojima je, u svojoj mržnji, direktno ugrozio živote!

Posljedica toga jest da obitelj Borić već više od dva tjedna živi bez električne energije, unatoč postojanju pravomoćne sudske odluke kojom je naloženo omogućiti nesmetano korištenje električnog brojila. To više nije samo pitanje imovinskog ili privatnog spora, nego pitanje poštivanja sudskih odluka, zaštite ljudskog dostojanstva i osnovnih životnih uvjeta. Posebno zabrinjava činjenica da se među članovima kućanstva nalaze osobe koje koriste inzulinsku terapiju, zbog čega dugotrajni prekid opskrbe električnom energijom može imati ozbiljne posljedice za njihovo zdravlje.

Ovo sigurno nema veze s činjenicom da Kovačević nije kršten. Sigurno nema veze ni sa činjenicom da je Kovačević imao dugogodišnji sudski spor protiv države Bosne i Hercegovine kao ni s činjenicom da je “čisti” Hrvat… Kovačevićev “kućni odgoj” je jednostavno takav da on svoje frustracije izbacuje gdje god stigne.

Nekad po Strasborugu, nekad po kabinetu člana Predsjedništva, a nekad jednostavno po haustoru.

Zato bi Cvitanoviću bilo najpametnije da je čoveku poslao čašu topla mleka da se malo smiri.

05/08/2026

ZAŠTO HDZ MRZI HRVATSKI NAROD?
ZAŠTO?!

Tvrtko Milović

29/08/2026

26/08/2026

21/08/2026

18/08/2026

14/08/2026

10/08/2026

10/08/2026

08/08/2026

07/08/2026

05/08/2026

Address

Telephone

Website

Alerts

Contact The Business

Shortcuts

Share

Listing takedown request